Page 10 - Moja himna

Urednikova riječ

Nakon sedme godine provođenja litararnog natječaja Moja himna slobodno mogu kazati kako
on sasvim pouzdano i dosljedno prati onu početnu zamisao koja je i dovela do njegova
pokretanja. Suradnja naše knjižnice s HVIDR-om Sesvete dovela je do neuobičajene
simbioze, zbog koje je ovaj natječaj specifičan, možda i jedinstven u cijeloj Lijepoj našoj,
premda je prostorno „ograničen“ na Grad Zagreb. Zamisao se rodila kako iz ideje
institucionalnog otvaranja i povezivanja, tako i iz potrebe da se u ovim mirnodopskim, ali
teškim vremenima, potakne međusobno dijeljenje dobara. Literarni natječaj je prostor koji
nekako prirodno povezuje knjižnicu s npr. školama, ali ako im se priključi udruga hrvatskih
vojnih invalida domovinskog rata, onda se može govoriti o iskoraku iz uobičajenog i o
namjeri stvaranja neke nove vrijednosti. Dodatni motiv za suradnjom naše knjižnice s
HVIDR-om je bio da se pokuša pomoći njezinim članovima, ljudima koji su sve dali za svoju
domovinu i koji su pretrpjeli mnoge ratne traume. Njihove aktivnosti u jednoj kulturnoj
ustanovi kao i kreativnost i suradnja s okolinom, mogle bi im pomoći da se manje osjećaju
odbačenima i da rjeđe dolaze u situaciju (samo)isključenosti iz stvarnoga života. To je jedan
dio pokušaja stvaranja novih vrijednosti. A kako se one još stvaraju? Krenimo od neosporne
činjenica naše novije povijesti - da je ono što su hrvatski branitelji uspjeli obraniti u
Domovinskom ratu temelj za sve naše dosege kojima danas stremimo kao ljudi, kao članovi
ove naše društvene zajednice i kao građani našega glavnog grada i naše domovine Hrvatske, i
da to zaslužuje najljepšu pjesmu, najljepšu himnu. Mladi ljudi, učenici, naše su najveće
(uvijek nove) vrijednosti, oni su nasljednici, čuvari i ujedno tvorci tih novih vrijednosti. Oni
su ono najljepše jednoga društva, ali ujedno i tvorci ljepote. To dokazuju i svih ovih godina sa
svojim radovima kojima sudjeluju u ovom literarnom natječaju. Moram im iskazati jedno
veliko HVALA zbog tolikih dobara i toliko ljepote kojima su nas obasipali proteklih godina.
Također i njihovim mentorima i roditeljima koji su bdjeli nad njima i poticali ih. Priliku za
iskazivanjem koja im je pružena, iskoristili su s mnogo raznolike kreativnosti i energije.
Svojim himnama, svojim pisanjem i pjevanjem, baš poput mnogih hrvatskih pisaca i pjesnika
kroz povijest, iskazali su posebnosti svojega osobnog identiteta, ispreplićući ih s općim,
univerzalnim vrijednostima. Tako su oni izrazili svoju zahvalnost Bogu i hrvatskim
braniteljima, svoje poštovanje i divljenje spram prirodnih ljepota Hrvatske, ali i njezinih
kulturnih vrjednota. Progovorili su na štokavici, kajkavici i čakavici o njezinoj prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti, o njezinim i svojim gradovima, mjestima i krajevima. Uzveličali su
oni i slobodu, herojstvo, čovjekoljublje, hrvatske branitelje, ljubav, ponos, roditelje, ali su
uspjeli oživjeti i teške ratne trenutke, stradanja, suze, izbjeglištvo… Dakako, nisu zaboravili
ni na grad posebnoga pijeteta, grad žrtvu i grad heroj, u koji se posljednjih godina slijeva
cijela Hrvatska kako bi se obnovila sjećanja, ali i kako bi se dala obećanja da se nikada neće
zaboraviti sve ono što je pretrpio Vukovar, grad na Vuki i Dunavu na braniku Domovine.

Ovim natječajem želimo duhom uroniti u taj naš zajednički svedomovinski izvor energije i
života, želimo dati svoj mali doprinos tome da se dani mučeništva, patnje, stradanja, ali i