Page 133 - Moja himna

Moja domovina

Moja je domovina školjka biserjem posuta,

nekom možda mala, meni veliko poput razdragana vala.

Svki dijelak domovine moje svoju priču ima,

priču satkanu od sjećanja iz davnina.

I dok mi se davni dani pred očima nižu,

dani buna, bitaka i krvi prolivene puni,

dani iz davnine kad Hrvatska postojala još nije,

moje srce danas jedinstvo, sloga i mir grije.

I šumi hrašće zlaćane doline o postanku domovine

i grmi Dunav moćni

i bruji i huči o heroju gradu, našem Vukovaru

i istinu pravu svijetu nosi,

istiun o koloni suza i tuge i djevojčice očiju plavih na čelu kolone duge

koju Hrvatska nikad zaboravit, neće,

od toga za zemlju moju ne postoji ništa veće.

I stoji gorda Lika, kraj najhrabrijih ratnika

i Zagorje milo od brijega zelenih tkano

domovini je mojoj puno ruku težačkih dalo

i Istra i Primorje, vinogradi vrckavi i masline

i Dalmacija u mirise Mediterana ušuškana

i s Jadranskim morem u jedno sljubljena...

Svega toga sam dio i ja i moja duša hrvatska

i zato vičem, svijetu cijelom govorim

Hrvat sam i time se ponosim!