Page 157 - Moja himna
P. 157
Ispovijed hrvatskog logoraša
Miris baruta i miris pokošene trave.
Divlji makovi u cvatu.
Grlice u letu.
Noć u crnom baršunu.
Tupi udarci i barbarski krici
iz vlažnih staićevskih štala.
Stigao je još jedan autobus.
Sklupčan na podu, koji zaudara na ljudski izmet i mokraću,
pipam svoje izranjavano lice, obliveno krvlju.
Ništa ne vidim kao da sam slijep.
Ne mogu se pomaknuti.
Oko mene mnoštvo živih mrtvaca,
kao na hrpi.
Tišina kao u grobu.
Začuh šapat: "Vukovar je pao!"
"To Krist umire po drugi put," doda drugi.
A onda opet barbarski krik, poput noža, raspara crni baršun ljetne noći
u logoru Staićevo.
Marija Franka Subašić, 6. b
OŠ Brestje
