Page 7 - Literarni radovi Dan drzavnosti

“Bosna, to je jedna dobra zemlja...”

Jedanaestogodišnja sam djevojčica. Rodih se u šeher Sarajevu, srcu Bosne i Hercegovine.
Rastem u srcu tvom, a i ti u mom. Iznad tebe planine kao svjetionik stoje. Zato vam kažem,
pišem za one koji nisu znali i one koji ni danas ne znaju. 25. novembra 1943. godine, staviše
pečat na tvoja vrata i tvoje ime. Mnogi su htjeli da te ukradu, osvoje, poruše, a ti, moja Bosno, 1.
marta 1992. godine, postade samo svoja i ničija više.

Pitaš se: „ Ko je ta Bosna, a šta je ta Bosna i gdje je ta Bosna?“ Možda su ti dušmani rekli svašta
o njoj. Ja ću ti reći priču moju, priču moje Bosne. Dok sam se igrala u parku sa svojim
vršnjacima neugodnu galamu koja je odzvanjala među nama prekinuo je sijedi starac, svojim
uzdahom, drhtavim staračkim glasom. Izgovorio je riječi koje mi i danas odzvanjaju u ušima: „
Čuvajte Bosnu i Hercegovinu djeco moja, ne idite jer bez vas će naša domovina pasti u tuđe
ruke. Tada se sjetih naših prelijepih gradova koji imaju svoju historiju i svoje blago. Sjetih se
gradova koji su krvlju zaliveni, prelijepih planina, dolina i rijeka, koji pričaju svoju priču od
davnina. Mislima mi prođoše prelijepe slike naših šuma, pokušavajući zamisliti kako su po njima
koračale mnogobrojne noge naših očeva, djedova, komšija i svih onih koji su se borili za našu
današnjicu. Prijatelju moj, za moju, tvoju i njegovu slobodu. Znam da u Bosni i Hercegovini ne
cvjetaju ruže i svako od nas na svojim leđima nosi poneki neizbrisiv trag iz prošlosti, ali
prijatelju moj Bosna li je ovo? Zar igdje u svijetu ovakvog rahatluka ima? Poznaješ li ti prijatelju
moj ljepote Andrićeve Drine, raskošne Nertve, tajanstvene Bosne i smaragdne Une? Vidiš li
prijatelju moj Stari most, najsjajnije gnijezdo Mostara, Baščaršiju, srce Sarajeva. Pogledaš li one
silne ljepotice, što se zovu planinama našim, zar ih iko na svijetu ima. Znaš li da smo davne
1984. godine bili centar svijeta, dok su naši roditelji bili ponosni Bosanci i Bosanke. Pitam se, da
li znaš gdje je Prusac? Mjesto gdje su stijene napukle darujući nam vodu koja i danas našu
zemlju krasi. Pogledaj prijatelju oko sebe slanu Tuzlu, željeznu Zenicu i herojski Bihać, gledaj
ove gradove i potajno se divi. Stani i poslušaj zvonjavu crkve, džamijske ezane i molitvu iz stare
Sinagoge. Podijeli sa nama radost Božića, Bajrama i Pesaha. Vidiš li svoj dom, prepoznaješ li
svoju domovinu prijatelju moj? Ja vidim, osjetim i čujem, njezina ljepota mojim srcem bije. Znaš
li šta se pitam prijatelju moj? Pitam se da li je ovu priču ispričati trebalo? Zašto moram reći
koliko ovu zemlju volim, kao da opravdanje tražim. Može li toliko ljubavi u jednu priču ili na
komad bijelog papira stati, pitam se? Nadam se da si shvatio koliko je moja priča emocija dala,
kolika je čežnja u meni satkana. Eh, prijatelju moj, moja priča je u svim izvorima, dolinama i
rijekama napisana. Ne pitaj se zašto je toliko volim, samo oko sebe pogledaj i shvatit ćeš. Sada
zemljo moja ja živim život tvoj i pozivam te, ne idi nigdje, prijatelju moj. Tamo daleko nećeš
vidjeti takav sjaj, ne idi u taj lažni raj. Na kraju te prijatelju moj pitam znaš li šta znači ova
imenica, imenica bez zamjenice ? Još ću ti i to reći i u svoje misli ponovno uteći. To je prijatelju
moj Bosna moja, tvoja, njegova, to je Bosna naša, jedna, jedina.To je: „Bosna da prostiš, Bosna
prkosna i ponosna.“

Učenica, Ella Oković, VI-1

JU OŠ “Ćamil Sijarić,” Sarajevo