Page 108 - Moja himna
P. 108

Vukovar



                      U mojim ušima zvoni sloboda. U srcu odjekuju kapljice ljubavi. Šapću: Vukovar...
               Vodotoranj mađe trobojnicom, gordo se uzdiže i puca od ponosa. Pucam i ja.




                      Vukovare, ti si grad moje majke, ujaka, tete i bake. I moj si grad. Kada si plakao i
               krvario, brisali smo ti suze i vidali rane. Kada si pao, poput Isusa pod križem, ponovno smo te
               podigli. Strahovi po podrumima, po jamama, svi užasi u očima nevinih crtali su povijest koju
               nikada nitko neće izbrisati. Postao si više od grada, postaio si GRAD: Gord, Razvaljen, Ali
               Doživotan! Htjeli su tvoj svaki kamen, dvorište, kuću, mrvu zemlje, naši branitelji su te
               sačuvali od ogoljivanja. Padali su, ustajali, opet padali, ali tebe su sačuvali. Zauvijek. Kada
               dođeš u Vukovar, samo stani i slušaj, slušaj što ti ima za reći. Čut ćeš kucanje srdaca svih
               onih ljudi koji su ga obranili, a ako poslušaš bolje, Vukovar će ti ispričati priču, istinu o
               svemu što je bilo.



                      Vukovar te čeka gdje se Vuka ulijeva u Dunav, gdje ti golubica pjevuši i nosi mir u
               kljunu. Čeka te da ti ispriča priču o hrabrosti herojskog grada.




               Barbara Vukas, 7.r

               OŠ Sesvete
   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113