Page 112 - Moja himna
P. 112

Dok naši junaci snivaju



               Dok naši junaci tiho snivaju


               njihove grobove bijeli snjegovi pokrivaju.



               Čak i ptice, u proljeća rana

               dođu zahvalit zbog vaših herojskih dana.

               Zbog vas se sloboda diše,


               u zalasku sunca, u kapljici kiše.

               Zbog vas se domovina voli još više!




               Svaki dječji glas dio je vas,

               kao i svaka zora koja budi nas.

               I smiraj dana, svojim bojama

               zahvaljuje se baš vama.




               Uz treptaj svijeće koju za vas palim

               i koja vječno gorjet će,

               osjećam koliko je oko mene sreće.

               Tko zna, možda mi tada vaš tihi glas reče


               da ljubav i domovina, nešto je najveće.



               Ema Adela Šprem, 6.c

               OŠ Luka
   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117