Page 191 - Moja himna
P. 191
Žarko Ivan Sušac, 5.a
OŠ Brestje
Naš hrabri vuk - Vukovar
Te tužne jeseni studenog 1991. lišće je zasipalo putove i oblaci plakali... Tih dana se jedan
grad na samom istoku naše domovine borio posljednjim atomima snage protiv daleko
nadmoćnijeg neprijatelja. Bio je to Vukovar, zid koji je Hrvatsku hrabro branio i borio se kao
ranjeni vuk u bitci na život i smrt.
Hladni vjetar prohujao je gradom kao da je htio rastjerati kišu granata koje su neprestano
padale. Više nije bilo dječje vesele cike, oružje je odjekivalo posvuda. Hrabri branitelji, na
izmaku snaga, nisu odustajali od svog rodnog grada. Sunce se pokušavalo probiti kroz guste
oblake, no nije uspijevalo.
U srcu tog hrabrog grada ponosno je stajao vukovarski vodotoranj te, premda je bio pogođen
nebrojeno puta, nije pokleknuo, kao daje govorio: „Ne predajem se!“
No došao je i taj tužni dan, dan pada grada Vukovara. Hrabri vuk nije više mogao izdržati sve
rane: pokleknuo je pred neprijateljem.
Vukovar, zajedno sa svojim vodotomjem, u sebi čuva mnoge tužne neispričane priče. Svake
godine, pa tako i ove, prisjećamo se žrtava i tog vremena, vremena kada je Hrvatsku branio
naš hrabri vuk - Vukovar!
Ingo Pavić, 5.r
OŠ Ante Kovačića
