Page 17 - Glas dječijeg srca 13-14

17

17 ŠKOLSKI LIST”GLAS DJEČIJEG SRCA”

DJEČAK I LOPTA

Voljeti loptu nije sramota
Al' zbog ljubavi mama dramu pravi
Ona tako grubo loptu zgrabi
I u mračnu ostavu je stavi

Tada je lopta sama i tužna
Jer je bez mene, bez druga

A znate li kako lopta sunce i parkete vole?
One kao djeca imaju snove
O turnirima sanjaju i
Maštaju o prvom mjestu u ligi

Moja lopta i ja djelimo snove
I jezdimo poznatim košarkašim terenima

Nekad zbog tih snova nenaučena lekcija
Ili nespremljena soba i
Nije neka katastrofa
Voljeti loptu nije sramota!!!

Ahmed Vuk V-1
SLIKAR

Šetajući pored rijeke koja je svojim blagim talasima ljubila svaki kamenčić na obali,
primjetila sam pticu sivih krila i podavijenog kljuna. Ogledala se u bistroj vodi rijeke.
Slikar
Ponekad bi ovaj divni prizor kvario koji list nošen jesenjim vjetrom. Ne, to nije bila obična
ptica što leti i uništava usjeve vrijednih ljudi. Ona je bila načinjena slikarskom rukom i sa
malo sive tempere na kistu. Njen stvaralac je bio stari slikar koje je slikao u svojoj bašti
zaklonjen sjenom starih lampi. Slikarevo lice je naborano što je bilo odraz njegovog teškog

života i bijede. Njegov svaki pokret rukom, ptici je davao novo pero, novi razlog za
hvalisanje. Sreća i zadovoljstvo zbog toga održavalo se na njegovim ustima koja se razvlače
u blag osmijeh. Oči boje dozrelih klasova u polju, usmjerene su ka ptici, kako njegova
vlastita ruka joj ne bi naudila. Slikareva kosa vihorla je nošena vjetrom, kao što njegova
ptica vihori na platnu. Njegova bijela košulja bila je umazana čitavim spektrom sivih boja.
Njegova ptica je još dugo, dugo letjela pred njegovim očima i evo sletjela u moju pismenu.
Adna Ustić, VII-1