Page 22 - Glas dječijeg srca 13-14

22

ŠKOLSKI LIST”GLAS DJEČIJEG SRCA” 22

PROZOR U SVIJET

Odmah se zapitamo s ta ustvari znac i „prozor u svijet“ kakav je, gdje je? Svi drugac ije
gledamo na stvari, sa drugom motivacijom, z eljom. Nekome je sve to lijepo, nekome bas i
ne. Uvijek gledamo da imamo s to ljeps i pogled u svijet i na ljude oko sebe međutim
razumijemo samo sami sebe. Ljude svrstavaju po siromas nijim, bogatijim, ljeps im, sve je
to smijes no. Postoji grupa dobrih i zlih. Onako kako se c ovijek ponas a prema sebi i prema
drugima, iako to uvijek nije u najljeps em smislu. Nekad se moz da pogres no protumac i neka
rijec , misao, ideja. Mi smo tu da nastojimo s to ljeps em ponas anju. Ljudi z ele promjeniti
svijet, ali kako, prvo moraju sebe promjeniti. Pitanje je kako se promjeniti? Gledajuc i tuđe
ponas anje, mijenjaj svoje. Zar je tes ko pomoc i drugima? Vama je to sekunda, a njima veliki
znac aj. Č ak i kada pomognes , bio bi sretniji nego da si nes to za sebe uradio. Kada vidis da je
neko sretan, uc inio si dobro djelo.
Hena S ukalo VII3

PUT NA MORE

Na putovanje u c arobnu Firencu sam krenuo sa roditeljima. Te kis ne martovske vec eri smo
se ukrcali u autobus koji nas je c ekao ispred Zemaljskog muzeja. Sjedis ta su bila skuc ena,
tako da je spavanje lic ilo na igru sudaranja glavama s onim koji je sjedio pored. Tokom noc i
pros li smo Hrvatsku i Sloveniju. U ranim jutarnjim satima sam snenim pogledom posmatrao
toskanske brez uljke. Taj prizor je nestvarno lijep. Mogle su se vidjeti i kamene kuc e s
vinogradima, koje su c arobne za ovaj talijanski prostor. Iz tih kuc a je dopirao miris s afrana,
najpoznatijeg toskanskog zac ina.
U poslijepodnevnim satima smo stigli u Firencu. Kad sam izas ao iz autobusa osjetio sam zrak
pros losti. Taj grad je stvarno nevjerovatan, slobodno mogu rec i da je najljeps i grad u svijetu.
Prvo smo se uputili do gotske katedrale Duomo. Tu je nestvarno lijepa građevina. Njene boje
su bas fascinantne. Unutras njost i nije tako raskos na kao vanjs tina, ali zato kupola nudi
prekrasan pogled na cijeli grad. Poslije toga otis li smo u galeriju Ufizzi. U njenim dugim i
mrac nim hodnicima smo se smrzli. Tu je smjes ten Mikelanđelov David. Taj kip izgleda
gorostas prefarban u boju mramora. Stvaran je do te mjere da oc ekujete da c e progovoriti.
Nedaleko je i most Ponte Vechio, tj. Stari most, koji je smjes ten na rijeci Arno. Ta rijeka je

prljavija od Miljacke i ima neku ruz nu smeđu boju. Na Ponte Veichu su i nekada bile mesare,
koje su premjes tene jer su kvarile izgled mosta. Tu su sada zlatare, a iz njih opire c aroban
zvuk. Bas kao da neko svira c udesne bubnjeve.
U Firenci stvarno ima puno slastic arni. Sa sigurnos c u mogu rec i da ne postoji bolji sladoled
na kugli zemaljskoj. Ne zna se s ta je bolje: ukus, miris ili boja. Bilo je pravo umijec e izabrati
ukus. Dok sam ga jeo sjedio sam na stepenicama i posmatrao kaldrmu koja se dosta
razlikovala od one na Bas c ars iji. Razmis ljao sam o nauc nicima koji su tu bili stotinama
godina prije mene. Ovaj grad mi je pruz io c etiri nezaboravna dana. Otis ao sam umoran i
zadovoljan.

Ivor S arkic VIII-2