Page 13 - Literarni radovi

Škola

Ponekad sjedim u svojoj sobi i razmišljam o školi, toj

velikoj ustanovi sa milion prozora. Obično je to dok se

nerviram oko najnovijeg zadatka iz matematike ili zadaće

iz bosanskog. Ljuto govorim kako mrzim svaki ćošak škole

te kako se nikad ne želim vratiti. Iako ljuta, ponovo misli

vratim na moju školu. Pomislim na velika vrata koja

otvaram zadnjih devet godina, na stepenice kojim se

penjem isto toliko, te na školske klupe prekrivene

potpisima učenika i različitim citatima. Ljutnja kao da

sama od sebe nestane, jer shvatim kako moja sebičnost

nije uredu. Sjetim se kako su, prije nešto više od 25

godina, na mom mjestu bila djeca koja su radila iste

zadatke, čitala iste lektire i pamtila pojmove. Razlika je u

tome što ona nisu bila mirna kao ja danas. Škole su bile

zatvorene, a nastava se odvijala čak i u podrumima.

Makar mi je tako rekao moj otac. Stanem na sekund,

tužno zamišljajući tu sliku. Tada budem zahvalna, i

osjetim čak i neku vrstu sreće prema odlasku u školu.

Ponovo uzmem olovku i nastavim sa svojim zadacima, ali

ovaj put bez ružnih misli o mjestu koje mogu nazvati

mojim drugim domom.

-Ema Klapuh IX1