Page 8 - Literarni radovi
P. 8
Moja škola
Svaki dan mislim na nju.Da li je i ona tužna kao ja? Koliko joj nedostajemo? To su pitanja s kojima se
budim ujutro i liježem naveče.
Prolaze dani i nižu se datumi.Ona bez nas i mi bez nje.
Ponekad je sanjam.Kao da razgovaramo.Kažeeto sjećam se svega pa čak i onih ratnih dana.Rušili su je
i čupali srce, ali nisu uspjeli. Volja za životom je bila jača.Pomogli su joj tada prijatelji Malezije da oživi
i procvjeta. Mi smo joj udahnuli dušu. Dali joj oči da vidi i omijeh da se smije.
Sada te oči suze, a srce je tuga savladala.
Ostaje nam samo nada.Nada da će sve ovo jednom proći i da će naša škola zasjati istim sjajem.
Živimo za dan kada ćemo ponovo protrčati njenim širokim i svijetlim hodnicima i kada će se zaoriti
dječija graja koja nadjačava zvuk zvona.
Nada ne umire nikada.I ja se nadam da će sve ovo jednom proći.
Sara Škraba VII 3
