Page 33 - Moja himna
P. 33
Jana Jelčić, 5.c
OŠ Ante Kovačića
Moj hrvatski jezik
Od rođenja živim s njim. On šumi mojim venama. Raste zajedno sa mnom. Na njemu su kao
potoci potekle moje prve riječi. Njime sam tepao, njime sam se smijao, njime sam plakao. U
njegovu drušvu upoznah opata Držihu kako kleše glagoljicu Bašćanske ploče.
S njim sam upoznao silnu radost Juija žakna kad je saznao da “Štampa naša gori gre!”
Na njemu sam pročitao prve stihove Gospine pohvale. Začuđen sam bio Matoševim slatkim
“kaj”. S njim sam prošetao Nikolićevim šibenskim Dolcem. Ujevićev sam Ptić na visokom
jablanu čiji cvrkut prepoznaje cijeli Svijet.
Na mom hrvatskom jeziku gromoglasno pjevam Lijepu Našu, tiho šapućem
Zdravomariju, plačući u sobi šaljem SMS poruke tati, hrvatskom časniku u Afganistan (mada
ih on nikada ne dobije, a meni tako manje nedostaje).
Volim riječi hrvatske, crvene makove, na tamnom mjestu stradanja Hrvata u Domovinskom
ratu.
Volim riječi hrvatske, bijele križeve vukovarske.
Volim riječi hrvatske,
plave od mora što se lijeska kroz zadarske dveri moje bake.
Filip Tolić. 6.d
OŠ Brestje
