Page 32 - Glas dječijeg srca br. 36.

Glas djeĉijeg srca br. 36

To su bili samo neki komentari naših uĉenika na organizaciju online nastave. A koliko im,
zapravo, nedostaju njihovi nastavnici i uĉitelji, vidjet ćemo iz „Online pisma u stihu“ uĉenice

Dalala IV-3.

Draga učiteljice

Došlo neko krizno vrijeme, koje rastavi učiteljicu od mene.

Zatvorena u svojoj sobi, pratim preko kompijutera školu.

Pratim i jedva čekam u školu da se vratim.
Da vidim vaše drago lice, moja učiteljice.

Molim Boga da ovo prođe da nam sretnije vrijeme dođe.

Dignimo ruke zamolimo Boga da čuva nas i svakoga.

Uz našu pomoć, ovo će proći, opet će sretni dani doći.
Čuvajte se, učiteljice moja, puno Vas voli Dalal tvoja!

Iako nam nedostaju naši drugari, drage uĉiteljice i miris školske klupe, najbitnije je da naš
obrazovni sistem i dalje funkcionira. MeĊutim, uvijek se trebamo podsjećati kako je to bilo

sve teţe u ratnom periodu, od 1992. do 1995. godine. Neprijatelji su nam htjeli uzeti svako
pravo, pa tako i pravo na slobodu i obrazovanje. Iako im je to bila namjera, nisu uspjeli. I

tada je znanje pobijedilo. Naime, u haustorima su se otvorile prave male uĉionice-male škole,

formiran je Nastavni centar „Dobrinja“. U tom strahu, vladala je toplina i ljubav uĉenika i
njihovih uĉitelja/nastavnika. Na teţak naĉin su uspjeli da obrazovanje ne poznaje granice i

prepreke. Još jednom smo se podsjetili na onu ĉuvenu izreku: „Sve mi moţeš uzeti, ali ne i
znanje!“

32