Page 35 - Glas dječijeg srca br. 36.
P. 35

Glas djeĉijeg srca br. 36





























                                                               Ajla Ĉengić, VII-3


                 Adna Bogdanović, IX-4




               Mojoj dragoj školi


               Odmiĉe i ĉetvrta sedmica otkako je, pa skoro u cijelom svijetu, sasvim naglo i neoĉekivano
               zavladala strašna zaraza koja uzima neduţne ţivote. Baš ta, korona nas je zatvorila u domove
               i prisilila da gledamo u ekrane, od kojih su nas na razne moguće naĉine svi ţeljeli udaljiti.
               Proljeće, zove i ukrašava naš grad prvim cvijećem i toplim zrakama sunca, a mi odgovaramo
               samo uzdasima. U ovim trenucima, vjetar u leĊa mi daje sjećanje na školske dane iz moje
               drage ljepotice, moje škole. Baš tu su ostale divne djeĉije uspomene, dio mog djetinjstva i dio
               mene. Ušavši u virtuelnu uĉionicu, obuzeo me strah na pomisao on-line nastave. Deveti sam
               razred  i  kakva  je  situacija  moţda    završim  školovanje,  a  da  ne  odem  u  svoju  ljepoticu.
               Gledam u daljinu i zamišljam gomilu djece kako priĉaju, jure niz stepenice, ulaze i izlaze iz
               uĉionica sa velikom grajom, i potajno se opet nadam da će sve ovo brzo proći i da ću ja opet
               biti  dio  te  vesele  druţine.  Sada  ona  mudro  šuti,  diše  dušom  svojih  vjernih  uĉenika  i
               nastavnika, u tišini ĉuva mnoge tajne i ţeljno išĉekuje naš povratak. Ipak, u ovom vremenu
               kad smo prisiljeni biti u kućama, djeca ne oskudjevaju u znanju.Velikim zalaganjem naših
               uĉitelja  i  nastavnika  uspjeva  se  realizirati  kvalitetna  on-line  nastava.  Oni  svakodnevno
               pokazuju  maksimalno  razumijevanje  za  nas  djecu  i  naše  nestrpljenje.  Svi  smo  se  uţeljeli
               školske zgrade i boravka u njoj. Iako će ovaj roĊendan doĉekati prazna, naša duša je puna
               sjećanja  na  nju.  Njeni  uĉenici  i  uposlenici  neće  dopustiti  zaboravu  da  otme  sve  lijepe
               doţivljaje i dogaĊaje. Nadam se da će sve ovo proći, pretrpjela je moja škola, moja ljepotica i
               gore  stvari.  Na  kraju  sretan  ti  roĊendan,  školo naša  i    sretan  Dan  Armije  Republike  BiH,
               svima ţelim dobro zdravlje uz poruku da ostanemo kući i da nam se dogodine pridruţe na
               novoj sveĉanosti u prostorijama škole.

                                                                                                                                Muftić Emin, IX-2



                                                                                                       35
   30   31   32   33   34   35   36