Page 23 - Diplomski rad - Sasa Petrovic - GI 11-2012
P. 23

Glavne prednosti ove tehnike štampe su:
               -dobra reprodukcija tonskih vrednosti čak i na papirima loših površinskih karakteristika
               -mogućnost izuzetno jasnog prenosa linijskih elemenata i teksta na malim površinama
               -veliki broj alternativa što se tiče proizvodnje štamparskih formi
               -sve je prilagođenija štampi kako malih tako i velikih tiraža

               Neka od ograničenja su:
               -podloge moraju biti otporne na čupanje zbog lepljivosti boje i površine gumenog platna
               -uglavnom je fiksan korak štampe, mada se radi na razvoju slivova različitih obima
               -mogućnost pojave velikog škarta (makulature) jer pored ostalih parametara treba pogoditi
               tačan odnos boje i sredstva za vlaženje
               -ploče od aluminijuma i nešto veća vremena i troškovi setup-a


               Uglavnom se koristi za štampu na papiru, mada danas se uvode i hibridni sistemi sa dodatim
               agregatima za flekso i duboku štampu da bi se nadoknadili nedostatci ofset štampe.

               Za  ploče  se  najčešće  koristi  aluminijum  zbog  svojih  površinskih  karakteristika  koje  se
               poboljšavaju  i  prilagođavaju  zrnčanjem  i  anodizacijom  površine  ploče,  a  na  taj  način  se
               povećava i otpornost na habanje. Aluminijum je oslojen diazo ili fotopolimernim slojem.
               Ove ploče, sa fotopolimerom, su pogodne za srednje i velike tiraže na većim mašinama (pre-
               ko 1 000 000 otisaka, ako se podvrgnu specijalnom termalnom finiširanju).
               Manje mašine često koriste i papirne ili poliesterske ploče. One su jeftinije ali i dosta krat-
               kotrajnije (do oko 5 000 za papirne i 25 000 za poliesterske). Naravno i površinska svojstva
               i kvalitet otiska su lošiji od aluminijumskih ploča. (Smyth, 2009)


               Štamparske forme se danas uglavnom proizvode na CtP uređajima koji mogu biti ravni, sa
               unutrašnjim ili sa spoljašnjim bubnjem, različitih formata, brzina i stepena automatizacije.
               U novinskoj štampi par ovakvih uređaja može da proizvede i preko 400 štamparskih formi,
               izbušenih i spremnih za montažu, a sve to za manje od sat vremena. Upotrebom CtP-a se
               dobijaju forme sa tonskim vrednostima od 0.5 do 99.5%, sa linijaturom do 300lpi i nema
               problema što se tiče prašine i prljavštine (Smyth, 2009).

               U agregatima se sve češće koriste jedinice za nanos boje sa automatskim čišćenjem, što je
               korisno prilikom štampe spot bojama koje se često menjaju. Kroz neke valjke je sproveden
               i sistem za hlađenje da bi se minimalizovalo zagrevanje boje pri velikim brzinama jer bi to
               dovodilo do loših otisaka.

               Jedinica za vlaženje dovodi tanak film sredstva za vlaženje do površine štamparske forme.
               Na slici 4.9. je prikazana jedinica za vlaženje koja ima zajedničke valjke za nanošenje sa
               jedinicom za nanos boje. Ovako se balans boje i sredstva za vlaženje postiže nešto brže nego
               kada su valjci odvojeni. Još neki od načina nanošenja sredstva za vlaženje su upotrebom
               rotirajućih četki, a u nekim jedinicama se sredstvo za vlaženje nanosi i raspršivanjem. Koji
               god sistem bio u upotrebi, glavni zadatak mu je nanošenje podesivog i konstantnog sloja
               sredstva za vlaženje na štamparsku formu.














                                                              23
   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28