Page 16 - Glas dječijeg srca br. 36.

Glas djeĉijeg srca br. 36

Maternji jezik-neodvojiv dio identiteta
„Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i poštujemo, njim govorimo i pišemo,
pročišćavamo, dotle živi i narod, može se među sobom razumijevati i umno sjedinjavati, ne preliva se u
drugi, ne propada“

Vuk Stefanović Karadžić
Po MeĊunarodnoj konvenciji o ljudskim pravima 21. februar se obiljeţava kao MeĊunarodni
dan maternjeg jezika. Zbog podizanja svijesti o vaţnosti uĉenja, govorenja i razvijanja
svijesti o maternjem jeziku, u našoj školi smo uĉenicima govorili o vaţnosti maternjeg jezika
kao neodvojivog dijela identiteta, ali i o knjiţevnosti kao vrlo bitnom segmentu svakog
društva.

* Maternji jezik kao osnovni element identiteta i kulture

Razvoj maternjeg jezika je od suštinskog znaĉaja za uĉenikov intelektualni, socijalni i
emocionalni razvoj i predstavlja jedan od kljuĉnih segmenata kako u oblasti jezika tako i u
svim drugim predmetnim podruĉjima. Sposobnost korištenja jezika i pojam pismenosti
temelji se na vještinama govora, ĉitanja i pisanja. Maternji jezik je temelj za razmišljanje,
komuniciranje i uĉenje. Osnovni je element identiteta i kulture. Ĉitajući razliĉite tekstove i
razmišljajući o proĉitanom, razvijamo dublje razumijevanje sebe i drugih oko sebe.
Vremenom uĉenici razvijaju fleksibilnost korištenja jezika u razliĉitim oblastima. Kako
prelaze iz razreda u razred, tako se od njih zahtjeva da jezik koriste na sve sloţeniji i
precizniji naĉin i u sve većem broju razliĉitih situacija.

*Pišem o Bosni na bosanskom...

Ţivim u sadašnjosti, a sanjam o budućnosti. Tako svoju domovinu vidim kao zemlju mira i
tolerancije, jer je to upravo ona ĉarolija koja nedostaje da moja zemlja postane zemlja iz
bajke, kao gnijezdo radosti i mira koje ću svojim znanjem, poštenjem i ljubavlju izgraditi.
Kad bih imala svoju dobru vilu, molila bih je da svu djecu uĉini sretnom i da im pomogne da
postanu dobri ljudi. A to će postati ako budu voljeli znanje, a domovina se brani ljepotom i
znanjem. I dalje vjerujem u bajke, vjerujem da sreća postoji i kao da ĉujem da mi vila šapuće:
Uĉiti, uĉiti i samo uĉiti...

Merjem Kodţaga IX-1

Ja ţelim da

Nada,

Vjera,

Ljubav

Ţivot, budu dio onoga
Što se zove BOSNA!!!!!

Amina Šabanović IX-1

16