Page 17 - Glas dječijeg srca br. 36.

Glas djeĉijeg srca br. 36

„Dok postojim, postojat će i jezik bosanski!“

Dan maternjeg jezika

Bosanski jezik? Da li ste ĉuli za zemlju Bosnu? Da li ste ĉuli tajne naših rijeka i planina? Da

li znate šta je Bosna?

Reći ću vam da je to jedna mala zemlja, bogata borcima i nade koja ĉeka. Siromašna je, ali

borbena. Svi priĉamo istim jezikom-bosanskim jezikom. Naš jezik nije poput ostalih. Onoliko
rijeĉi koliko mi poznajemo, ne poznaje niti jedna drţava. Koliko samo svetih rijeĉi iz Kur`ana

i Biblije znamo i svi smo jednaki i svi se volimo. Ponosni smo što imamo naš jezik i to je ono

najbitnije za svaku drţavu, a da ne govorim koliko samo bitno za zemlju kao što je Bosna i
Hercegovina. Bitno za malu zemlju, koja ima veliko srce! Trebamo biti ponosni i zahvalni

našoj domovini, jer smo mi ti koji nju vodimo.

Iz dana u dan ĉujem kako se niţu pitanja u vezi sa našim maternjim jezikom. Dok ga mnogi

njeguju, naĊu se i oni koji ga osporavaju. MeĊutim, bogati rjeĉnik, gramatika, pravopis, sve

je to naš-bosanski jezik. Ljubav prema drţavi je ista kao i prema jeziku, to je jedna
neraskidiva veza. Još za kraj, treba se podsjetiti i sljedećih rijeĉi Ive Andrića,

bosanskohercegovaĉkog pisca: “Da je šutnja snaga, a govorenje slabost, vidi se po tome što
starci i djeca vole priĉati.“

Ajnur Hadţikadunić, VII-3

17