Page 23 - dalmatinska mišancija
P. 23
- SAMONIKLO JESTIVO BILJE -
GRZDULJA
Bunias erucago
porodica:
ceae
Brassica
Dio koji se koristi:
mladi listovi, korijen
Vrijeme/mjesto
branja:
veljača - travanj /
toplija mjesta npr.
O biljci: Grzdulja ili repušac je poprilično rasprostranjena u južnoj Europi, a
livade, uz putove
kod nas je pronađena samo u primorskom području. Na području Dubrovnika
ova je vrsta uz srčanicu, najraširenija proljetna krstašica.
Priprema: Za rast joj pogoduju sunčana i suha staništa te neobrađena i siromašna
zemljišta.
kao dio mišancije ili
Osim sirovog korijena, jestivi dijelovi biljke su također i mladi izdanci i listovi i
varivo sa krumpirom i
to kuhani ili u sirovom obliku. Mladi listovi smatraju se ukusnim divljim
suhim mesom
povrćem.
Listovi su krti i na opip hrapavi, zbog sitnih staklastih dlačica na donjoj strani,
no u ustima su mekani i ukusni. Plodovi se izgledom razlikuju od ostalih
krstašica, nepravilnog su oblika sa 4 brida na kojima se nalaze zupčasto
Sastav i aktivne izrezana krilca.
tvari:
U sastavu ove biljke
nalaze se vitamin C i Dobrobiti za zdravlje:
provitamin A.
Sve biljke iz porodice kupusnjača su vrlo
Svi dijelovi biljke sadrže
zdrave i pokazuju antimikrobno i
sumporne spojeve antikancerogeno djelovanje.
karakteristične za ovu
porodicu (glukorafanin,
glukorafenin,
glukosinalbin i
glukoputranjivin te
hlapljive spojeve koji
potječu od
glukozinolata ili S-metil-
L-cistein sulfoksida.

